dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju
e-pošta: matkovic@isp.hr
Dr. sc. Stjepan Matković rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženoga vojnog roka (1986.), polazio jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 1987. slušao je jednosemestralno predavanje na Legon University (Accra – Ghana) o modernoj povijesti zapadne Afrike. Diplomirao je 1991. na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta. Na istom je fakultetu od 1992. polazio poslijediplomski studij te je 1996. magistrirao s temom „Organizacija Čiste stranke prava i njezino sudjelovanje na izborima (1895.–1908.)“, a 1999. doktorirao iz humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, obranivši tezu „Čista stranka prava 1895.–1903.“ (mentor: akademik Nikša Stančić; predsjednica povjerenstva za obranu disertacije: professor emeritus Mirjana Gross).
Od 1992. zaposlen je u Institutu za suvremenu povijest u Zagrebu, današnji Hrvatski institut za povijest. U zvanje znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju izabran u veljači 2016. U naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora na Sveučilištu u Zagrebu izabran je 15. svibnja 2012. Od 1. prosinca 2004. bio je pomoćnik ravnatelja, a od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2010. ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. U zvanje znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju izabran je počektom 2016. godine.
Od akademske godine 1999./2000. dr. sc. Stjepan Matković izvodio je/izvodi nastavu na sveučilištima u Zagrebu i Rijeci.
Radio je na trima znanstvenim projektima: „Povijest političke misli i političkih stranaka u Hrvata od 18. do 20. stoljeća“, direktor programa: dr. sc. Jure Krišto (šifra: 001903), „Politički život u hrvatskom društvu od druge polovine XIX. do početka XX. st.“, glavni istraživač: dr. sc. Zlatko Matijević (šifra: 0019031), te „Ivo Pilar, teoretičar hrvatske modernizacije“ (šifra: 194-0190613-0651), voditelji: dr. sc. Srećko Lipovčan (do 2009.) i dr. sc. Zlatko Matijević. Od 2007. vodio projekt „Politički život u hrvatskom društvu od 1840-ih do 1930-ih“ (šifra: 019-0190613-0602) i program „Politika i moderni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću“, od 2009. do 2011. bilateralne projekte „Slovensko-hrvatska iskustva iz multinacionalnih zajednica“ koji su izvodili Znanstvenoraziskovalni center SAZU iz Ljubljane i Hrvatski institut za povijest, te „Iskustva parlamentarizma u hrvatskoj i srpskoj prošlosti u 20. stoljeću“, koji su izvodili Institut za savremenu istoriju iz Beograda i Hrvatski institut za povijest. Od 2015. sudjeluje u izvođenju istraživačkoga projekta „Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918.“ koji, uz potporu Hrvatske zaklade za znanost, vodi dr. sc. Alexander Buczynski. U znanstvenom radu bavi se nacionalnom poviješću u razdoblju od druge polovice 19. stoljeća do raspada Austro-Ugarske Monarhije te pojedinim problemima iz političko-stranačke povijesti prve polovice 20. stoljeća, koje istražuje i kroz prizmu različitih socijalnih i gospodarskih utjecaja.
Autor je triju (3) i suautor četiriju (4) znanstvenih knjiga (Čista stranka prava 1895.–1903.; Izabrani portreti pravaša: prinosi hrvatskoj političkoj povijesti; Iz korespondencija dr. Mile Budaka: (1907.–1945.); Iz korespondencije Josipa Franka s Bečom: 1907.–1910.; Premili Ivane: Korespondencija Ivana Hribara s hrvatskom elitom; Petoprosinačka pobuna u Zagrebu 1918. i Političke bilješke Ante Trumbića 1930.–1938.). Suautor je sveučilišnoga priručnika (Programatski dokumenti političkih stranaka i skupina 1842.–1914.) i udžbenika povijesti za treći razred gimnazije. Autor je više od 85 izvornih znanstvenih radova u časopisima, zbornicima i višeautorskim knjigama te više od 100 preglednih, stručnih i enciklopedijskih članaka, kao i više od 100 recenzija i prikaza knjiga. Objavljivao je i u inozemnim edicijama (Austrija, Australija, Bugarska, Crna Gora, Njemačka, Engleska, Francuska, Mađarska, Slovenija, Srbija i Rusija). Uredio je pet (5) knjiga te priredio nekoliko tematskih blokova u znanstvenim časopisima.
Obavlja i različite stručne aktivnosti na znanstvenom području: glavni urednik Časopisa za suvremenu povijest (2000.–2006.) te član uredništva časopisa Review of Croatian History (2006.–2010.) Hrvatskog instituta za povijest, Društvena istraživanja i Pilar (od 2002., odnosno 2006.) Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Historijska misao (od 2014.) Odsjeka za historiju Univerziteta u Tuzli, Istorijski zapisi (od 2010.) Istorijskog instituta Crne Gore i član uredništva Hrvatskoga biografskog leksikona (od 2005.) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je član upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu (2001.–2005.); pročelnik Odjela za povijest Matice hrvatske (2011.–2013.). Kao član organizacijskog odbora sudjelovao je u pripremi triju kongresa hrvatskih povjesničara (1999., 2004. i 2008.). Obnašao je i dužnost tajnika Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1999.–2004.) te bio član Povjerenstva za nacrte zakona u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (2010.). Redoviti je suradnik (contributing editor) za hrvatsku historiografiju u International Bibliography of Historical Sciences (München). Bio je 2007. član državne Hrvatsko-slovenske povijesne komisije. Od 2016. član Ravnateljstva Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Suautor je tekstualnih predložaka za dokumentarne filmove u produkciji HRT-a (Ivo Pilar, Frano Supilo, Iso Kršnjavi, Ante Trumbić).
Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskoga sabora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za znanost u području humanističkih znanosti za značajno znanstveno dostignuće (25. lipnja 2007.)